Među njima se posebno izdvaja sezona požara u Australiji 2023–2024, koja se bilježi kao najopsežnija u ovom vijeku, sa više desetina miliona hektara zahvaćenih vatrom, hiljadama uništenih domova i nesagledivom štetom po prirodu, privredu i živote ljudi.
Izgorjele su čitave zajednice, a uništena staništa dovela su do stradanja stotina miliona životinja, od kojih su mnoge vrste trajno ugrožene. Naučnici procjenjuju da su u pojedinim oblastima Australije čitavi ekosistemi pretrpjeli gubitke od kojih će se oporavljati decenijama.
Još jedna sezona koja je potresla svijet bila je 2019–2020, poznata kao „Crno ljeto“, kada je u Australiji izgorjelo više od 18,6 miliona hektara. Tada su danima, pa i sedmicama, ogromni oblaci dima prekrivali nebo iznad velikih gradova, a sunčeva svjetlost dopirala tek kroz gust sloj pepela. Vatra je uništavala i naseljena područja i zaštićene prirodne rezervate, brišući u samo nekoliko sati ono što je priroda gradila vjekovima.
Ni jedan kontinent nije bio pošteđen. Godina 2024. donijela je veliki talas vatrene stihije u Južnoj Americi, gdje su Brazil, Bolivija i Kolumbija zabilježili ogromne površine zahvaćene vatrom. Samo u Brazilu požari su progutali desetine hiljada kvadratnih kilometara amazonske prašume, što je ne samo uništilo dragocjena staništa, već i oslobodilo ogromne količine ugljen-dioksida u atmosferu, dodatno ubrzavajući klimatske promjene. Dim iz Amazona prelazio je granice država, izazivajući zdravstvene probleme kod stanovništva udaljenog stotinama kilometara od žarišta. Vatrogasne službe, često nedovoljno opremljene i brojčano premale, radile su na granici izdržljivosti, a međunarodna pomoć stizala je tek kada su požari već dostigli razmjere katastrofe.
U Kanadi je 2023. zabilježena najgora sezona požara u istoriji zemlje. Vatra je zahvatila više od 18 miliona hektara, a dim se širio hiljadama kilometara, prelazio Atlantik i dopirao do dijelova Evrope. Gradovi u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama danima su bili obavijeni gustim slojem dima, a vlasti su izdale upozorenja stanovništvu da izbjegava izlazak iz kuća. Mnogi javni prostori su zatvarani, a aerodromi su otkazivali letove zbog smanjene vidljivosti. Stručnjaci su taj događaj nazvali alarmantnim pokazateljem koliko su sjeverne šume osjetljive na klimatske promjene i dugotrajne suše.
Velike katastrofe zabilježene su i u Rusiji, posebno 2019. i 2021. godine, kada su golema prostranstva sibirske tajge nestajala u plamenu. U jednoj sezoni izgorjelo je više od 17 miliona hektara, a dim se dizao toliko visoko da su ga sateliti pratili kako prelazi preko Arktika. Požari su bili toliko snažni da su stvarali vlastite oblake i munje, što je dodatno raspirivalo vatru. Slične slike viđene su i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su požari u Kaliforniji 2020. ušli među najskuplje i najrazornije u istoriji te savezne države. Više od 10.000 objekata je uništeno, a ekonomska šteta procijenjena je na desetine milijardi dolara. Požari su trajali mjesecima, iscrpljujući vatrogasne snage koje su se borile i protiv vatre i protiv snažnih vjetrova koji su je širili brzinom od nekoliko kilometara na sat.
Zajednički imenitelj svih ovih katastrofa su klimatske promjene, produžene suše, sve češći toplotni talasi i neadekvatno upravljanje zemljištem. Stručnjaci upozoravaju da će, ukoliko se globalno zagrijavanje nastavi sadašnjim tempom, požari postati češći, intenzivniji i daleko teži za kontrolu. Borba protiv vatrene stihije zahtijevaće ne samo ulaganja u opremu i obuku, već i međunarodnu saradnju, razvoj sistema ranog upozorenja i snažnu preventivnu politiku. Posljednjih godina postalo je jasno da se cijena nečinjenja ne mjeri samo u materijalnim gubicima, nego i u ljudskim životima, trajno izgubljenim ekosistemima i destabilizaciji globalne klime, a da će budućnost zavisiti od toga koliko brzo i odlučno svijet bude spreman da reaguje prije nego što se plamen pojavi na horizontu.