Slučaj „Ribnikar“: VJT traži povećanje kazni Vladimiru i Miljani Kecmanović

Tužilaštvo smatra da na strani Vladimira i Miljane Kecmanović ne postoje nikakve olakšavajuće okolnosti, imajući u vidu razmjere tragedije.

U žalbi je predloženo da Vladimir Kecmanović bude osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 14 godina i 11 mjeseci, umjesto prvostepeno izrečenih 14 godina i šest mjeseci. Tužilaštvo predlaže da mu se za krivično djelo teška djela protiv opšte sigurnosti izrekne kazna od 12 godina zatvora, a za zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica tri godine zatvora.

Za Miljanu Kecmanović predložena je kazna zatvora od tri godine zbog krivičnog djela zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica, umjesto dvije godine i 11 mjeseci, koliko je dobila prvostepenom presudom.

Tužilaštvo navodi da ne osporava činjenično stanje koje je utvrdio prvostepeni sud, niti zaključak da su Vladimir i Miljana Kecmanović krivi za krivična djela koja su im stavljena na teret. Međutim, smatra da izrečene kazne nijesu srazmjerne težini djela i da neće u potpunosti ispuniti svrhu kažnjavanja.

Za Vladimira Kecmanovića: Nema osnova za blažu kaznu

U obrazloženju žalbe tužilaštvo navodi da je sud pravilno uzeo u obzir težinu posljedica, ali da je, uprkos tome, Vladimiru Kecmanoviću izrekao blažu jedinstvenu kaznu nego što je to, po ocjeni tužilaštva, opravdano.

Posebno se osporavaju okolnosti koje je sud cijenio kao olakšavajuće, poput činjenice da je Vladimir Kecmanović ljekar i otac dvoje maloljetne djece.

Tužilaštvo ističe da je tokom postupka utvrđeno da je sina nazivao „psihopatom“, da ga je, kako navodi, psihički zapostavljao, vodio u streljanu i obučavao ga rukovanju vatrenim oružjem, kao i da je u porodičnom stanu držao veću količinu oružja, što je, prema stavu tužilaštva, omogućilo dječaku da izvrši zločin.

U žalbi se navodi i da Vladimir Kecmanović tokom postupka nije pokazao kajanje, niti je prihvatio bilo kakav dio odgovornosti za svoje postupke. Tužilaštvo ističe da je i u ponovljenom postupku negirao krivicu, pokušavao da sebe predstavi kao žrtvu i da je rukovanje oružjem sa sinom nazvao „bezazlenim hobijem“.

Prema ocjeni tužilaštva, upravo takav odnos pokazuje odsustvo empatije i odgovornosti za posljedice koje su nastale.

Za Miljanu Kecmanović: Potpuno odsustvo olakšavajućih okolnosti

Kada je riječ o Miljani Kecmanović, tužilaštvo takođe smatra da ne postoji nijedna okolnost koja bi mogla da dovede do blaže kazne.

Navodi se da je tokom čitavog postupka negirala krivicu, tvrdeći da je bila brižna majka i da je njena porodica do 3. maja 2023. godine bila potpuno normalna i skladna.

Tužilaštvo ocjenjuje da je njen odnos prema roditeljima ubijene djece i drugim oštećenima bio obilježen distancom, ravnodušnošću i nedostatkom empatije, kao i da ni tokom ponovljenog postupka nije pokazala svijest o sopstvenoj odgovornosti.

U žalbi se navodi da je sud kao olakšavajuće okolnosti cijenio to što je ljekar i majka dvoje maloljetne djece, ali da je istovremeno zanemario da je, zajedno sa suprugom, zapostavila vaspitanje sina, da je znala da ga Vladimir Kecmanović obučava rukovanju oružjem i da se u stanu nalazi veća količina oružja, kao i da nije obraćala pažnju na njegove emocionalne potrebe.

Tužilaštvo smatra da te okolnosti isključuju mogućnost da se njeno zanimanje i porodični status tretiraju kao olakšavajući prilikom odmjeravanja kazne.

Na kraju žalbe, Više javno tužilaštvo ističe da su kod oboje okrivljenih prisutne isključivo otežavajuće okolnosti i predlaže Apelacionom sudu da im izrekne strože kazne od onih koje su određene prvostepenom presudom.