Filmsko bjekstvo iz prokupačkog zatvora: Bjegunci i dalje na slobodi – pitanje da li ih iko i traži

Pod istragom su, saopštavaju iz Uprave za izvršenje zavodskih sankcija, četvorica čuvara, a u odgovoru na pitanja N1 odgovornost samog upravnika zatvora se ne pominje. Oni više nijesu ni u nadležnosti Uprave već policije – koja nam na pitanja ne odgovara.

Šta se desilo u noći između 14. i 15. maja nakon što su osuđenici izašli iz zatvora zna se na osnovu kamera. I onih na zgradi i one na obućarskoj radnji uz zatvor. Pokazuje da su u 2:06 poslije ponoći izašli iz zatvora, preko ulice, niz bedem otišli u naselje.

Kamera nema i ima mnogo pitanja o tome kako je, međutim, moguće da su se uopšte našli izvan čuvanih zidina, ili prije toga – kako su izašli iz zaključane zatvorske ćelije.

„Danima su, odnosno noćima, zatvorenici kopali rupu na plafonu kašikom i tu rupu maskirali pastom za zube kako se ne bi vidjela golim okom“, rekla je za N1 Jelena Milošević iz Stranke slobode i pravde.

Za filmskim bjekstvom, kažu u Prokuplju, nije uslijedila filmska potraga.

„Niko ih ne traži, mislim da ih niko ne traži“, kazala je za N1 novinarka Biljana Roganović.

Oni, dva brata osuđena zbog lakših krivičnih djela, su iz Prokuplja. U kraju u kojem su njihove prijavljene adrese, kažu mještani, policiju ne viđaju.

„Nažalost, ispostavilo se da naš zatvor nije dobro obezbijeđen i da su lica išetala. Ono što je sada najveći problem jeste gdje su oni. Ako se pojave negdje, pojaviće se slučajno. Ovo je mali grad. Ako je neko iz Prokuplja i živi u širem centru grada – nemoguće je da ga ne nađemo i da ga ne poznajemo“, smatra Roganović.

O njihovom se bjekstvu govorilo i u Skupštini Srbije, u samom gradu u čijem je centru okružni zatvor, i ne toliko.

Dok jedna Prokupčanka za N1 priznaje da nije čula za slučaj, jedan Prokupčanin kaže da jeste.

Novinarka N1 upitala je i dvije žene da li su čuli za slučaj bjekstva iz zatvora – jedna kaže da nije, dok je druga podsjeća da je to vidjela na društvenim mrežama i da vjerovatno jeste.

Jedan gospodin, pak, navodi da je taj slučaj već zaboravljen u Prokuplju.

„Niko više niti diskutuje o tome, niti ko šta priča, niti se oglašava neko u vezi toga“, rekao je on.

A zanimljiv je bio i komentar jednog čovjeka koji je napomenuo da prvi put čuje za taj slučaj – ali i dodao da nema vrijeme za to, jer kako kaže: „Mi radimo, mi se ne bavimo tom politikom“.

Ta politika traženja odbjeglih osuđenika u nadležnosti je policije.

„Ovo je zemlja čuda. Ovdje policija ne može da pronađe dva sitna kriminalca koji su pobjegli iz prokupačkog zatvora. Dva zatvorenika koji niti su ubice, niti su profesionalni kriminalci, neki Pink Panteri. To su ljudi koji su sitni provalnici, ne posjeduju neke super moći. Do danas policija ne zna gdje su“, naglašava Milošević.

Kvalifikacija „sitni kriminalci“ više ne stoji, jer je bjekstvo iz zatvora ozbiljnije krivično djelo, ako je počinjeno u grupi, kao u ovom slučaju, zaprijećena je i kazna do 8 godina.

U centru Prokuplja sve je, takoreći, na jednom mjestu – dječje igralište sa pogledom na zatvor, a igralište i zgrada lokalne Skupštine. A šta se unutar zatvorskih zidina dešava – informacije i dalje čekamo.