Da je uništenje turizma politički prioritet posttridesetoavgustovskih oslobodilaca, ukazuje i dosadašnje ostvarenje efekata turističke sezone u domenu pripremljenosti plaža, putne infrastruktire, povećanja PDV-a, rasta ukupnog nivoa cijena turističkih usluga, ograničenog broja letova prema Crnoj Gori, broja ostvarenih noćenja u hotelskom i privatnom smještaju, kao i ograničenosti emitivnih tržišta sa kojih