Milatović od Ustavnog suda traži obustavu otuđenja zaštićenog kulturnog dobra Dvorca na Kruševcu

„Građani su poslanicima dali mandat da štite javni interes i državnu imovinu, a ne da je dijele i preusmjeravaju u privatne ruke“, ističe se u saopštenju.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je prethodno vratio ovaj zakon Skupštini na ponovno odlučivanje, jasno ukazujući da se njime dvorac Kruševac sa pripadajućim zemljištem nezakonito iz državne prebacuje u privatnu svojinu.

„Riječ je o više od 1.000 kvadratnih metara objekata u kojima je smješten Muzej savremene umjetnosti Crne Gore i gotovo 35.000 kvadratnih metara zemljišta koje čini park u centru Podgorice. To je zaštićena kulturna baština, ključni javni prostor i državna imovina višemilionske vrijednosti koja pripada svim građanima Crne Gore. Ustav obavezuje državu da štiti kulturnu baštinu, dok član 42 Zakona o zaštiti kulturnih dobara izričito i nedvosmisleno zabranjuje otuđenje nepokretnog kulturnog dobra u državnoj svojini. Park u kojem se igraju naša djeca nije i ne može postati ničije privatno vlasništvo. Muzej, park i zaštićeno kulturno dobro moraju ostati trajno dostupni građanima Podgorice i cijele Crne Gore“, naglašava se u saopštenju.

Zato će, najavljuju, predsjednik Milatović Ustavnom sudu podnijeti inicijativu za ocjenu saglasnosti ovog zakona sa Ustavom Crne Gore i zatražiti obustavu izvršenja osporenih odredbi do donošenja odluke Ustavnog suda.

„Usvojenim zakonskim rješenjima, posebno odredbama člana 2 predloženog zakona, kojima se dvorac „Kruševac” u Podgorici sa pripadajućim zemljištem prenosi u privatnu svojinu potomaka dinastije Petrović Njegoš, direktno se krše temeljne ustavne norme, sistemski zakoni i međunarodni standardi. Ustav Crne Gore u članu 78 stav 2 izričito propisuje da država štiti prirodnu i kulturnu baštinu. Dvorac „Kruševac” u Podgorici, sa pripadajućim kompleksom i parkovskom površinom, predstavlja nepokretno kulturno dobro od izuzetnog istorijskog i kulturnog značaja za Crnu Goru, u kojem su decenijama unazad smještene i javne institucije kulture, poput Muzeja savremene umjetnosti. Prenošenje ovakvog dobra u privatnu svojinu predstavlja direktan udar na ustavnu dužnost države da očuva, zaštiti i održi kulturnu baštinu u javnom interesu“, piše u saopštenju.

Odredbom člana 42 stav 1 Zakona o zaštiti kulturnih dobara propisano je da se nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini ne može otuđiti.

„Donošenje zakona kojim se ova imperativna zakonska norma derogira za konkretan slučaj stvara opasan pravni presedan, narušava pravnu sigurnost i urušava hijerarhiju pravnih propisa u državi. U ustavnopravnoj analizi ovog predloga nužno je uzeti u obzir praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji dosljedno zauzima stav da države imaju široko polje slobodne procjene u definisanju ekonomske, socijalne i kulturne politike, kao i u zaštiti istorijskog i kulturnog nasljeđa. Evropska konvencija ne garantuje apsolutno niti bezuslovno pravo na povraćaj ili sticanje istorijske imovine, naročito ukoliko to direktno ugrožava javni interes, opštu dostupnost kulturnih dobara i ustavnu obavezu države da upravlja dobrima od opšteg značaja. U sudskoj praksi, javni interes institucija i građana da slobodno uživaju u kulturnoj baštini ima apsolutnu prevagu nad ekskluzivnim privatnim pretenzijama, te država ima ne samo pravo, već i pozitivnu obavezu da spriječi otuđenje nacionalnog blaga. Proizvoljno i parcijalno mijenjanje vlasništva nad državnim dobrima najvišeg ranga urušava vladavinu prava i otvara opasan presedan pravne nesigurnosti“, zaključuje se u saopštenju.