Paunović kaže da je u tom vremenu bilo nepametno da prijavi saznanja tužilaštva.
„Mi smo svi znali šta se dešava. Kome da podnesem? To je nemoguća misija“, rekao je Paunović.
Podsjetio je da je obavijestio ministra.
Andrija Mandić saopštio je da je jasno što Paunović nije informisao tužilaštvo, posebno imajući u vidu da je vrhovni tužilac u zatvoru.
Zahvalio je Paunoviću na hrabrosti da istupi, i poručio da bi, u slučaju da je veting sproveden i Anketni odbor nakon ovih saznanja prestao da postoji.
Paunović kaže da ukoliko se ubistvo Duška Jovanovića ne rasvjetli u naredne pola godine-godinu, nikada se neće rasvijetliti.
„Vrijeme je da se to završi“, poručio je Paunović.
Paunović je rekao da ne misli da je neophodno da dobije policijsku zaštitu, jer je nije tražio „ni tad ni sad“.
Povjeriti 4.-5.000 ljudi jednom čovjeku, bez ikakve kontrole je nepametno, kaže Paunović.
Dodaje da je bilo nezamislivo da se formira klan u okviru UP.
Andrija Nikolić (DPS) je pitao o formiranju Crnih trojki, Sedmoj upravi, a interesovalo ga je zašto Paunović ove podatke nije podijelio sa nadležnim organima, te da li će informisati tužilaštvo o informacija koje ima.
„Da li ono što ste govorili možete potkrijepiti materijalnim dokazima?“, upitao je Nikolić Paunovića. Pitao ga je i kada je otišao u penziju i šta je bio razlog povratka u službu na poziciji načelnika Odjeljenja za integrisano upravljanje granicom.
Paunović je pojasnio da je na sastanku sa Đukanovićem u Vujanovićem stekli utisak da su oni imali objektivnu sliku šta se desilo prilikom ubistva Žugića.
Kazao je da je uradio sve što je mogao u okviru svojih nadležnosti, i da je njegova uloga bila da informiše nadležne o saznanjima koje je imao, što je i učinio.
Milan Knežević (DNP) kaže da direktor policije, koliko je danas, Paunoviću treba da obezbijedi pratnju i da on postane štićena ličnost, jer je ugrozio svoj život i porodice.
„Potvrđeno je da on Duško Marković nije govorio istinu. SDT ima obavezu da Markovića sasluša na sve ove okolnosti“, dodao je Knežević.
Lider DNP je pitao Paunovića da li je moguće da je jedna ista osoba osumnjičena za likvidaciju Gorana Žugića, Belog Raspopovića, Miška Krstovića i Duška Jovanovića.
„Da li je ta osoba i dalje u bjekstvu“, dodao je Knežević i pitao i „ko je iz Sedme uprave bio zadužen za davanje logistike Zemunskom klanu“ i rekao da je taj klan bio u saradnji sa Sedmom upravom i ANB-om bio egzekutor Zorana Đinđića te pokušaja atentata na Vuka Draškovića.
Članovi Anketnog odbora treba da prođu procjenu bezbjednosti nakon današnje sjednice.
„Tvrdim da smo ugroženiji od svakog tužioca jer smo danas otvorili i osvijetili dvoipodecenijski period ispunjen ubistvima, prebijanjima…“, smatra Knežević, jer su, kako kaže, osvijetlili dvoipodecenijski period ubistava i prijetnji.
„Država je bila organizator svih ovih ubistava o kojima govorimo. Vukašin Maraš je bio organizator, i smatram da ništa više neće biti isto u Crnoj Gori“, istakao je Knežević.
Kaže da ima posla za tužilaštvo, jer više ništa od ovoih informacija nijesu glasine.
Miodrag Laković (PES) postavio je pitanje u vezi sa radom Sedme uprave, interesujući se da li je u njen sastav mogao biti izabran neko ko nije bio usklađen s političkom linijom DPS-a. „Da li su preduzimali određene aktivnosti koje su podrazumevale politički pritisak na službenike?“, upitao je Laković.
Pitao je da li ima traga službe u dvostrukom ubistvu na Paštrovačkoj gori.
Poslanik Građanskog pokreta URA Filip Adžić ocijenio je da bi današnje svjedočenje Veselina Paunovića moglo imati istorijski značaj – kako u političkom, tako i u suštinskom smislu. Istakao je da je Paunović iznio ključnu tvrdnju, koja otvara ozbiljna pitanja, a to je da su pojedinci iz bezbjednosnog sektora – umjesto da štite građane – učestvovali u njihovom prebijanju, pa čak i likvidacijama.
Adžić je upitao u kojem vremenskom periodu je Paunović podnosio prijave i ukazivao ministru na nezakonite aktivnosti, te da li su mu nadležnosti bile uzurpirane dok je bio na čelu Centra bezbjednosti Podgorica. Posebno je apostrofirao Paunovićevu izjavu da su najmanje četiri ubistva izvršena oružjem koje je bilo u posjedu MUP-a, kao i navode da su “značajniji kriminalci” posjedovali službene policijske legitimacije – što, kako je kazao, dodatno kompromituje način funkcionisanja sistema u tom periodu.
Poslanik SNP-a Bogdan Božović zatražio je pojašnjenje okolnosti pod kojima je došlo do prebijanja Paunovićevog sina, odnosno da li je taj napad bio povezan sa nekim konkretnim slučajem ili istragom.
Božović je dodatno upitao da li je Ministarstvo unutrašnjih poslova u tom periodu distribuiralo oružje kriminalnim strukturama, te da li Paunović posjeduje bilo kakva saznanja o ubistvu glavnog i odgovornog urednika lista „Dan“, Duška Jovanovića.
Poslanik Momčilo Leković zahvalio se Veselinu Paunoviću na dolasku i, kako je rekao, na spremnosti da iznese istinu pred Odborom. Uputio mu je niz pitanja u vezi sa bezbjednosnim prilikama tokom političke krize iz 1998. godine, kada je došlo do cijepanja jedinstvenog DPS-a.
Zatražio je pojašnjenje da li je tada, kao načelnik Centra bezbjednosti, bio izložen pritiscima da učestvuje u prebijanju građana, te kakva je konkretna naređenja dobijao. Takođe je pitao da li ima saznanja da su pojedinci iz sektora bezbjednosti sprovodili aktivnosti usmjerene na izazivanje haosa i nereda radi osiguravanja političke prevlasti Mila Đukanovića nad Momirom Bulatovićem.
Leković je, između ostalog, želio da zna da li je bezbjednosni aparat u tom periodu nezakonito angažovao treća lica, uključujući učesnike ratova na prostoru bivše Jugoslavije, koji nijesu bili državljani Crne Gore, a koji su dovođeni u svrhu političkog obračuna.
Mandić: Vi ste danas aktivirali atomsku bombu
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić kazao je da se već javlja potreba da se Duško Marković ponovo pozove na sjednivu Odbora, jer nikada niko nije progovrio kako je danas govorio Paunović, kao bivši načelnik CB Podgorica.
Istakao je da je Paunović danas na Odboru aktivirao „atomsku bombu“.
„Sad kad Vas slušam na pamet mi padne Nebojša Medojević koji je predlagao da se Džavna bezbjednost rasformira. Naš bezbjednosni sistem je toliko kontaminiraran da se ne može reparirati standardnim ‘ljekovima’. Možete li nam kazati nešto vezano za kriminalna lica iz Srbije koji su bili pripadnici Sedme uprave koji su povezani sa ubistvom Zorana Đinđića“, upitao je Mandić Paunovića.
Mandić je pitao Paunovića o pripadnicima Sedme uprave, koji su dolazili iz Srbije, a koji su bili umiješanu u ubistvo Zorana Đinđića i imali legitimcije SDB-a Crne Gore.
Paunović navodi da je stekao utisak da vrh MUP-a usaglašeno djleuje, ali uvjerio se da to nije baš tako.
„Uvjerio sam se u predmetu ubistva Radovana Kovačevića ispred KBC-a, kada je Maraš odobrio razgovor sa Branom Mićunovićem Belom Raspopoviću. Ali je tražio da se ozvuči prostorija. Ali oni su razgovor obavili „uho na uho““, rekao je Paunović.
Kaže da su Milosav Sekulović i on 14.06. 2020. godine i 15.9.2020. sastavili dvije informacije o ubistvu Žugića, koje su poslali predsjedniku države, premijeru uz prisustvo vrha MUP-a.
Ukazao je na pojedine prepreke na koje su nailazili u istrazi ubistva, i naveo da je sve ukazivalo da je odgovornost za likvidaciju treba da preuzme Državna bezbjednost.
„Žugić je ubijen na najbrutalniji način bez šanse da preživi“, istakao je Paunović.
Đukanović je, kako kaže, na sastanku govorio o poruci koja je poslata ovim ubistvom.
„Govorio je o motivima, rekao je da nije bio informisan da je Žugić imao komuniakcije sa ljudima iz RS, da je Beograd van ovoga, o opreznosti i potrebi angažovanja malog broja ljudi, da je riječ o domaćoj zavjeri“, rekao je Paunović.
Vujanović je, kako navodi, govio o nedostatku materijalnih dokaza.
„Služba DB nije pružila nikakvu pomoć pri rasvjetljavanju ovog ubistva. Nijesu dostavili informaciju o imenima pet lica koji su koristili mobilne telefone i imali intenzivnu komunikaciju u vrijeme ubistva a svi su se vodili na L.B.“, rekao je Paunović.
Žugić je bio u lošim odnosima sa pojedinim operativcima službe DB, posebno sa Marašem.
„Nije postojalo raspoloženje vrha MUP-a da se rasvijetli ovo ubistvo. Rasvjetljenje ubistva Žugića tražili smo na relaciji narušenih odnosa sa Marašem i Raspopovićem. Maraš je stopirao preduzimanje planirah mjera, aktivnosti na rasvjetljavanju ovog ubistva. Pola godine nakon ubistva nijesam bio angažovan u CB, podnio sam ostavku, ali svakako je ministar imao namjeru da me mijenja. Na čelo dolazi Nemanja Asanović, čovjek iz službe DB. Šta je dalje preduzeto treba tražiti od tog čovjeka i od šefa kriminalistike Sekulovića“, rekao je Paunović.
Paunović kaže da Asanović nije htio da prihvati dvije informacije koje su bile pripremljene u vezi sa ubistvom Žugića.
„Saznanja do kojih smo dolazili bila su zabrinjavajuća i oslikavala su našu zbilju posebno na relaciji kriminala i pojedinih pripadnika MUP-a“.
U cilju informisanja o toku istrage, u CB došli su nenajavljeni pomoćnici Bošković i Marković, kao i Maraš. Pojasnio da mu je jedan od njih šapatom, kako kaže, uputio riječi nakon kojih je odlučio da podnese ostavku jer je, navodi „bio išašavljen“.
„U Podgorici i šire je nakon mog odlaska ubijena četiri lica, i sa oružjem koja su pripadala pripadnicima MUP-a. Prema izjavi Sekulovića, Mladen Klikovac ubijen je iz oružja koji je nekad pripadao Belom Raspopoviću, a Baja Sekulić ubijen je iz oružja koje se povezuje sa Neđom Boškovićem, savjetnikom Maraša“, rekao je Paunović.
Paunović je pripremio informaciju o ubistvu Gorana Žugića, savjetnika predsjednika države za bezbjednost Crne Gore.
„Ubistvo Gorana Žugića ima posebnu težinu jer je poslata poruka da duvanska mafija pored brojnih ubistava ima hrabrosti i mogućnosti da ubije i savjetnika za bezbjednost države“, rekao je Paunović.
Ukazao je da je Žugić bio blizak predsjedniku države, te da je zbog posla oko transporta i šverca cigareta, koji je, kako kaže, bio državni posao, imao puno neprijatelja.
„Pitanje je koliko je koristi od ovog posla imala država, a koliko organizatori. Ukoliko je Žugić radio posao od državnog značaja morao je biti adekvatno obezbijeđen. Ako je državna bezbjednost ne zna ko je ubio Žugića, onda ne treba ni da postoji“, rekao je Paunović.
“Saznanja do kojih smo došli u ovom slučaju pokazala su isprepletanost države i kriminala”, naveo je Paunović, ističući da SDB nije pružila nikakvu pomoć u rasvetljavanju ovog ubistva.
On je nabrojao još slučajeva napada na pripadnike opozicije, paljenja automobila, i lomljenja stakala na kućama…
Paunović je istakao i da su službenici CB PG došli do saznjanja da napade na pojedine građane vrše pripadnici Antiterorističke jedincie MUP-a Crne Gore i to L.V.. Đ.S., K.S. i B.B. Kaže da su javno pričali po gradu da su „obradili“ Duška Jovanovića i Momira Vojvodića.
„Imao sam potrebu da vas o ovome informišem uvjeren da Vi ne stojite iza ovoga“, napisao je tada Paunović Marašu.
Paunović je tada Maraša pozvao da podnese ostavku.
„CB nije u stanju da rasvijetli djela koja organizuje služba“, napisao je Paunović Marašu.
„Cio vijek sam potrošio da ne ostavljam prljave tragove i jako mi je stalo da se moje ime ne pominje ni u jednom kontekstu. Da budem potpuno jasan, mislim da mrem kao čovjek. Nakon mog reagovanja o spornom sadržaju vezano za prilog o ubistvu Duška Jovanovića, novinarka je uklonila moje ime, ali je prilog pogledalo 13 hiljada ljudi. Nepojavljavljivanjem pred ovim Odborom izgubio bih samopoštovanje i dostojanstvo, a u pojedinim situacijama bih bio i saučesnik zla. Moje svjedočenje danas nije naknadna pamet. Svoj sud o pojedinim događajma sam saopštio prije 25 godina, i otuda sam pod stresom da govorimo o događajima o kojima nikad nismo smjeli da govorimo“, kazao je Paunović.
„Nezamislivo je bilo suprotstaviti se u tom trenutku ministru„
Paunović je podsjetio da je svojevremeno njegov sin bio prebijen. On je ponovio da njegovo svjedočenje danas nije naknadna pamet, ali i da je bilo nezamislivo suprotstaviti se ministru u tom trenutnku.
U interesu budućnosti Crne Gore i njenih građana. Znam da sam atipičan policajac, nezamislivo je bilo suprotstaviti se u tom trenutku ministru…. U Crnoj Gori se uvijek o zločinama šaputalo i krijući plakalo.. Bezbjednosni izazovi su za mene bili teren gdje sam se snalazio. Rukovođenje centrom u ovom periodu je bilo posebno izazovno nakon raspada DPS-a i demonstracija 1997. „, kazao je Paunović.
Ističe da su „Crne trojke“ predstavljale batinaški odred koji je formirao i rukovodio komandant Specijalne jedinice sa pojedinim saradnicima, pokazujući „uličarsku brutalnost premlaćivanjem, zastrašivanjem, monstruoznošću, zlim mučenjem i nečovječnim ponašanjem“.
„Moj psihološki sklop nikada nije mogao to da prihvati“, rekao je Paunović.
Paunović je kazao da se krajem marta, tačnije 30.03.2000 godine obratio pomoćniku ministra za službu javne bezbjednosti i podijeli saznanje.
„Preko prijateljske veze iz Vojske Jugoslavije saznao sam da organi vojne bezbjednosti druge armije i podgoričkog korpusa raspolažu operativnim podacima da su napad na potpukovnika Radomira Aleksića u Nikšiću izvršili pripadnicii Specijalne jedinice MUP-a CG. Vojna bezbjednost planira da u određeniom trenutku planira da izvrši kidnapovanje ovih lica nakon čega će biti sprovedena na Vojni sud u Nišu“.