Radulović: Izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima nijesu donijele pravičan postupak, pravna bitka tek slijedi

„Ponekad je dovoljno promijeniti nekoliko članova jedne komisije da se stvori utisak kako je riješen veliki problem. Upravo to se dogodilo juče sa izmjenama Zakona o unutrašnjim poslovima. Međutim, kada se politička retorika odvoji od sadržaja zakona, ostaje jedna jednostavna činjenica – gotovo ništa u zakonu suštinski nije promijenjeno“, poručio je on.

Radulović je kazao da komisiju ubuduće neće obrazovati ministar, već Vlada, na njegov predlog i uz mišljenje skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu. Naveo je da će komisija, umjesto dosadašnjih pet, imati šest članova, od kojih će jedan biti predstavnik Državnog tužilaštva. Istakao je, međutim, da sve ostale odredbe ostaju nepromijenjene, ocjenjujući da je upravo u tim neizmijenjenim rješenjima bio ključni problem.

„I dalje se postupak protiv policijskog službenika može pokrenuti na osnovu operativnih informacija čiji izvor nije poznat, čija vjerodostojnost nije provjerena i koje nijesu potkrijepljene konkretnim dokazima. I dalje zakon ne propisuje dokazni standard koji bi morao biti ispunjen prije nego što se nekome praktično uništi profesionalna karijera i ugrozi egzistencija. I dalje nije propisana obaveza da se činjenice i dokazi koje terete policijskog službenika dokumentuju, učine provjerljivim i prezentuju policijskom službeniku“, naglasio je on.

Policijski službenik i dalje nema pravo uvida u spise predmeta, niti može dobiti kompletan izvještaj Komisije, zbog čega, kako se navodi, nema mogućnost da djelotvorno ospori navode koji ga terete i ravnopravno učestvuje u postupku.

Radulović naglašava da je zadržan model u kojem država, odnosno jedna politička partija, može ozbiljno zadirati u, prema njegovim riječima, pravo na rad, profesionalni ugled i egzistenciju policijskog službenika, a da on pritom ne zna, kako kaže, od čega da se brani.

„Ni nakon brojnih upozorenja stručne javnosti, mišljenja Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i ukazivanja na standarde Evropskog suda za ljudska prava, nijedna od ključnih procesnih garancija nije ugrađena u zakon. Zbog svega toga ove izmjene više liče na politički kompromis, nego na pravnu reformu. Možda upravo zato ne iznenađuje što su za njih glasali i vlast i opozicija. Međutim, kada su u pitanju ljudska prava, politički konsenzus često nije razlog za zadovoljstvo, već za dodatni oprez. Istorija nas uči da ljudska prava nerijetko najviše stradaju upravo onda kada među političkim akterima postoji potpuna saglasnost, a stručni argumenti ostanu izvan sale u kojoj se odlučuje“, mišljenja je on.

Radulović ističe da je posebno nerazumljiv i licemjeran današnji stav opozicije, podsjećajući da je prethodnih mjeseci tvrdila da Zakon o unutrašnjim poslovima mora biti izmijenjen zbog, kako je navodila, nepravičnosti postupka, zbog čega je protestovala, bojkotovala rad parlamenta i izmjene tog propisa postavila među ključne političke zahtjeve. Kako navodi, opozicija je na kraju podržala izmjene koje nijesu otklonile nijedan od razloga zbog kojih je ranije tražila izmjene zakona.

On navodi da, ukoliko je problem bio isključivo u sastavu Komisije i načinu izbora njenih članova, prethodni protesti opozicije nijesu imali mnogo smisla. Radulović podsjeća da je upravo Vlada inicirala izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima zbog kojih je opozicija protestovala, te ocjenjuje da je zbog toga jasno kakav će stav imati i prema prijedlogu ministara za sastav Komisije.

„Posebnu ironiju predstavlja činjenica da su ove izmjene usvojene uz snažno posredovanje Evropske komisije, kao dio političkog dogovora koji treba da omogući nastavak evropskih integracija Crne Gore. A upravo članstvo u Evropskoj uniji počiva na vladavini prava, pravičnom postupku i djelotvornoj zaštiti ljudskih prava. Koliko god Evropska komisija ubuduće pratila primjenu ovog zakona, ostaje činjenica da zakon nije dobio procesne garancije koje bi takvu zaštitu zaista obezbijedile. Zato bih svima koji danas slave njegovo usvajanje, bez obzira da li sjede u redovima vlasti ili opozicije, preporučio jedan jednostavan misaoni eksperiment: neka zamisle da se sjutra upravo protiv njih pokrene postupak po ovom zakonu, ali ne pred političkim istomišljenicima, već pred njihovim najljućim političkim protivnicima. Da im se radni odnos, profesionalna budućnost i egzistencija dovedu u pitanje na osnovu operativnih informacija koje ne mogu da vide, dokaza sa kojima ne mogu da se upoznaju i optužbi koje ne mogu djelotvorno da ospore. Možda im tada postane jasno da se zakoni ne pišu za one koji su danas na vlasti ili u opoziciji, već za trenutak kada se njihove uloge zamijene. Suština vladavine prava nije da štiti vlast od građana, već građane od samovolje vlasti. A upravo tu zaštitu ovaj zakon, ni nakon usvojenih izmjena, i dalje ne pruža“, kazao je on.

Na kraju, Radulović je istakao da će politika ovu temu vrlo brzo zaboraviti. Oni koji su danas slavili „dogovor“ već sjutra će, prema njegovim riječima, pronaći neku novu temu, dok, kako kaže, sudovi neće.

„Zastupam neke policijske službenike protiv kojih se vode postupci zasnovani upravo na ovakvom zakonskom modelu. Zbog toga nemam dilemu da će zakonitost ovih postupaka biti predmet ocjene domaćih sudova, Ustavnog suda i, bude li potrebno, Evropskog suda za ljudska prava“, poručio je on.

Radulović ističe da će se, ukoliko političari na isti način ne budu sprovodili „veting“ i nad sudijama, pred domaćim sudovima pokazati da se vrijednost jednog zakona ne mjeri brojem glasova kojima je usvojen, već brojem sudskih odluka koje može da izdrži. Ocjenjuje da su političari usvajanjem izmjena možda završili svoj dio posla, ali da pravni postupci tek predstoje.

„Vidimo se na sudu“, zaključio je on.