OSI moraju imati ravnopravan pristup političkim institucijama, izbornom procesu i mjestima na kojima se donose odluke

To je poručeno na završnoj konferenciji „Ravnopravnost OSI u političkom i javnom životu – Glas koji se čuje“, koju je organizovao Udurženje paraplegičara Podgorica u saradnji sa Savezom udruženja paraplegičara Crne Gore.

Predsjednica Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore Milijana Ćirković je kazala da je osnovni cilj projekta bio unapređenje uslova za ravnopravno i aktivno učešće osoba sa invaliditetom u političkom i javnom životu.

„Aktivnosti su bile usmjerene na jačanje kapaciteta osoba sa invaliditetom, prepoznavanje i uklanjanje prepreka za njihovu političku participaciju, kao i podsticanje većeg uključivanja u procese donošenja odluka“, navela je Ćirković.

Prema njenim riječima, u okviru projekta je djelovala pravna kancelarija, preko koje je osobama sa invaliditetom pruženo više od 50 pravnih usluga.

„Podrška je obuhvatala savjetovanje u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite, rada, saobraćaja, penzijskog i invalidskog osiguranja, pristupačnosti i imovinsko-pravnih odnosa. Sprovedena je i medijska kampanja čiji je cilj bio podizanje svijesti javnosti o značaju ravnopravnog učešća osoba sa invaliditetom u političkom i javnom životu. Projektne aktivnosti promovisane su putem internet stranica, društvenih mreža, televizijskih i radijskih emisija, kao i štampanih i elektronskih medija“, rekla je Ćirković.

Ona je navela da su parlamentarnim političkim partijama upućeni dopisi i upitnici kako bi se prikupili podaci o zastupljenosti osoba sa invaliditetom u partijama, politikama koje se odnose na njihova prava, kao i pristupačnosti partijskih prostorija, sastanaka, kampanja i drugih oblika političkog djelovanja.

„Upitnici su dostavljeni Bošnjačkoj stranci, Građanskom pokretu URA, Pokretu Evropa sad, Socijaldemokratama Crne Gore, Demokratskoj Crnoj Gori, Hrvatskoj građanskoj inicijativi, Novoj srpskoj demokratiji, Socijalističkoj narodnoj partiji i Demokratskoj partiji socijalista. Odgovore su dostavili Građanski pokret URA, Bošnjačka stranka, Socijaldemokrate i Socijalistička narodna partija“, navela je Ćirković.

Ukazala je da su prikupljeni podaci pokazali da osobe sa invaliditetom jesu prisutne u članstvu pojedinih partija, kao i da postoje primjeri njihovog uključivanja u partijske organe, izborne liste i radne angažmane.

„Pojedine partije kroz svoje programe prepoznaju pitanja unapređenja položaja osoba sa invaliditetom i sarađuju sa organizacijama koje ih predstavljaju. Kao pozitivni primjeri zabilježeni su pristupačne partijske prostorije, organizovanje aktivnosti u prostorima dostupnim osobama sa invaliditetom i spremnost partija za dalju saradnju sa Udruženjem paraplegičara Podgorica i Savezom udruženja paraplegičara Crne Gore“, kazala je Ćirković.

Ipak, kako je istakla Ćirković, pozitivni pojedinačni primjeri nijesu dovoljni.

„Pozitivne prakse postoje – cilj je da pristupačnost i aktivno učešće osoba sa invaliditetom postanu standard političkog djelovanja, a ne pojedinačni primjeri“, poručila je Ćirković.

Među preporukama proisteklim iz projekta nalaze se povećanje zastupljenosti osoba sa invaliditetom u centralnim i lokalnim organima političkih partija, kao i njihovo kandidovanje na mjestima na izbornim listama koja pružaju realnu mogućnost izbora.

„Političke partije bi, prema preporukama, trebalo da stvaraju veće mogućnosti za zapošljavanje i profesionalno angažovanje osoba sa invaliditetom, uvedu konkretne mjere u svoja programska i strateška dokumenta i formiraju ili ojačaju radna tijela koja se bave pitanjima njihovih prava“, navela je Ćirković.

Poručila je da je neophodno obezbijediti i potpunu fizičku pristupačnost partijskih prostorija, uključujući ulaze, parking, toalete i nesmetano kretanje, kao i da bi sastanke, tribine, konferencije i predizborne događaje trebalo organizovati isključivo u pristupačnim prostorima.

„Takođe, potrebno je unaprijediti i digitalnu pristupačnost internet stranica i društvenih mreža političkih partija, kao i obezbijediti pristupačna biračka mjesta i izborni materijal. Među predloženim mjerama su materijali na Brajevom pismu, lako razumljivi formati i informacije na znakovnom jeziku“, navela je Ćirković.

Direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom Irena Rakočević kazala je da su u tom resoru podržali ovaj projekat jer je, kako je istakla, pristupačnost osnovni preduslov za ravnopravno učešće OSI u društvenom i političkom životu.

Ona je navela da je projekat sproveden u skladu sa politikama Ministarstva i Strategijom za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije.

Kao jedan od ključnih izazova Rakočević je izdvojila institut lišenja poslovne sposobnosti, koji osobama sa invaliditetom može ograničiti brojna prava, uključujući aktivno i pasivno biračko pravo.

Rakočević je podsjetila da je zakonom još 2008. godine propisano da novoizgrađeni objekti moraju biti pristupačni, ali da problemi u praksi i dalje postoje. Ukazala je da je Ministarstvo tokom prethodne godine mapiralo pristupačnost državnih organa, institucija i hotela u Crnoj Gori, pri čemu je utvrđeno da je broj pristupačnih smještajnih objekata veoma mali.

Naglasila je da refundiranje troškova u takvim situacijama nije dovoljno, jer je suštinski problem to što je osobi sa invaliditetom onemogućeno da ravnopravno učestvuje u događaju i doprinese kreiranju javnih politika.

Zbog toga je, kako je kazala Rakočević, potrebno jačati svijest institucija i društva, ali i osnaživati osobe sa invaliditetom da koriste raspoložive mehanizme zaštite i pravno savjetovanje kako bi ostvarile svoja prava.

Generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorica Dejan Bašanović predstavio je rezultate istraživanja o poznavanju političkih prava, nivou političkog učešća, preprekama i povjerenju osoba sa invaliditetom u institucije.

Kazao je da je istraživanjem obuhvaćena 121 osoba sa invaliditetom iz Bara, Cetinja, Kotora, Podgorice, Bijelog Polja i Rožaja, navodeći da je najveći broj ispitanika imao tjelesni invaliditet – 67,2 odsto, dok je 22,7 odsto imalo senzorni, a 13,4 odsto kombinovani invaliditet.

„Da je upoznato sa pravom glasa navelo je 90,1 odsto ispitanika. Na posljednjim izborima glasalo je 72,5 odsto, dok 7,5 odsto nije glasalo iako je željelo da učestvuje. Još 15 odsto nije glasalo niti je imalo namjeru da glasa. Među ispitanicima koji nijesu glasali, kao najčešći razlozi navedeni su nedostatak povjerenja u institucije, sa 30 odsto, i nezainteresovanost za izbore, sa 27,5 odsto“, rekao je Bašanović.

Ukazao je da je nepristupačnost biračkog mjesta kao razlog navelo 12,5 odsto ispitanika, nedostatak prevoza i zdravstveno stanje po deset odsto, a nepostojanje alternativnih načina glasanja 7,5 odsto.

„Kada je riječ o ukupnim preprekama za učešće u političkom životu, 40,5 odsto ispitanika izdvojilo je fizičku nepristupačnost prostora. Zdravstveno stanje navelo je 28,9 odsto, osjećaj da njihov glas nije važan 26,4 odsto, a diskriminaciju i predrasude 24,8 odsto. Nedostatak pristupačnih informacija i nedostatak prevoza navelo je po 19 odsto ispitanika“, kazao je Bašanović.

Prema njegovim riječima, samo 28,6 odsto učesnika istraživanja ocijenilo da je biračko mjesto bilo potpuno pristupačno, dok je 52,9 odsto navelo da je bilo djelimično pristupačno.

„Da biračko mjesto nije bilo pristupačno odgovorilo je 7,6 odsto ispitanika. Takođe, podaci pokazuju i nizak nivo učešća u javnim raspravama. Njih 58,8 odsto nikada nije učestvovalo u tom obliku odlučivanja, dok 6,1 odsto nije ni znalo da postoji takav način uključivanja građana“, kazao je Bašanović.

Ukazao je da je polovina ispitanih osoba sa invaliditetom navela da je često ili ponekad doživljavala diskriminaciju zbog invaliditeta u političkom ili javnom životu.

„Dodatnih 18,3 odsto odgovorilo je da im se to dešavalo rijetko, dok je 15 odsto navelo da nikada nije imalo takvo iskustvo. Diskriminacija se, prema odgovorima, najčešće javlja u svakodnevnom javnom prostoru, što je navelo 35,8 odsto ispitanika. Slijede komunikacija sa političkim partijama sa 23,5 odsto, biračka mjesta sa 21 odsto, mediji sa 18,5 odsto i učešće u javnim raspravama sa 13,6 odsto“, rekao je Bašanović.

Kazao je da su najviše povjerenja ispitanici iskazali prema Zaštitniku ljudskih prava i sloboda i lokalnim upravama, a da su niže ocjene dobili Vlada, sudovi i tužilaštvo, dok je najniže ocijenjeno povjerenje u Skupštinu Crne Gore.

Bašanović je ukazao da je istraživanjem obuhvaćeno i 117 građana koji nijesu osobe sa invaliditetom.

„Njih 48,3 odsto smatra da OSI djelimično imaju jednake mogućnosti za političko učešće, ali da i dalje postoje značajne prepreke. Još 37,1 odsto smatra da se osobe sa invaliditetom suočavaju sa ozbiljnim preprekama koje ograničavaju njihovo političko učešće. Samo 10,3 odsto ispitanih građana smatra da osobe sa invaliditetom imaju jednake mogućnosti kao ostali građani“, kazao je Bašanović.

Ukazao je da su kao najveći problem građani prepoznali fizičku nepristupačnost biračkih mjesta, institucija i prostorija političkih partija, koju je navelo 45,7 odsto ispitanika.

„Slijede predrasude i stereotipi u javnosti, nedostatak podrške političkih partija, ekonomske barijere i neprilagođene informacije i komunikacija. Gotovo dvije trećine ispitanih građana, odnosno 63,8 odsto, smatra da crnogorsko društvo nije dovoljno otvoreno za uključivanje osoba sa invaliditetom kao kandidata na izborima. Svega 13,8 odsto izrazilo je slaganje sa tvrdnjom da je društvo otvoreno za njihovo političko uključivanje“, rekao je Bašanović.

On je naveo da je potrebno unaprijediti pristupačnost političkog i izbornog procesa, podsticati aktivnije političko učešće osoba sa invaliditetom i jačati ulogu institucija u zaštiti njihovih prava.

„Među preporukama su i kontinuirano smanjivanje diskriminacije i predrasuda, aktivnije uključivanje osoba sa invaliditetom u rad političkih partija i redovno praćenje njihovog učešća u političkom i javnom životu“, rekao je Bašanović.

On je predstavio i rezultate monitoringa pristupačnosti skupštinskih sala i analize političkog i javnog učešća osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Bašanović je naveo da su predstavnici projekta neposredno obišli skupštinske sale u 20 crnogorskih opština, dok su za još pet opština podaci prikupljeni telefonskim putem. Monitoringom su posmatrani elementi pristupačnosti poput ulaznog prostora, hodnika, toaleta, liftova, platformi, parking mjesta i prostora namijenjenih radu i boravku građana.

„U posmatranim objektima evidentirano je ukupno 17 rampi, šest pristupačnih toaleta, pet liftova i pet platformi. Rezultati se značajno razlikuju od opštine do opštine. Podgorica je, prema podacima monitoringa, imala rampu, pristupačni toalet, lift i dvije platforme. U Nikšiću su evidentirani rampa, toalet, dva lifta i jedna platforma, dok u pojedinim opštinama nije zabilježen nijedan od posmatranih elemenata pristupačnosti“, naveo je Bašanović.

Bašanović je ocijenio da pristupačnost skupštinskih sala u Crnoj Gori još nije na zadovoljavajućem nivou.

„Arhitektonske prepreke osobama sa invaliditetom otežavaju ili potpuno onemogućavaju pristup prostorima u kojima se donose odluke značajne za život lokalne zajednice. Zbog toga je potrebno sistemski uklanjati evidentirane prepreke i obezbijediti da skupštinske sale budu dostupne svim građanima, bez izuzetka“, naveo je Bašanović.

Završna konferencija je organizovana u okviru projekta „Ravnopravnost OSI u političkom i javnom životu – Glas koji se čuje“, koji sprovodi Udruženje paraplegičara Podgorica u partnetsvu sa Savezom udruženja paraplegičara Crne Gore, uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.