Četiri decenije nakon zamjene u kotorskom porodilištu, Tatjana i dalje traži istinu o svom porijeklu

Tri godine nakon prvog razgovora za RTCG, ponovo je stala pred naše kamere – ovoga puta imenom i prezimenom.

Pred kamerom emisije Lavirint prije tri godine govorila je anonimno o trenutku kada je saznala da ljudi koje je cijelog života smatrala roditeljima nijesu njeni biološki roditelji.

„Srušio mi se svijet. Imam familiju, a u jednom trenutku saznajem da to nije moja. Mislim, nijesu moji biološki roditelji“, kazala je tada.

Danas, nakon odluke Ustavnog suda, kaže da prvi put osjeća da postoji nada da će saznati istinu.

„Poslije ovoga što se desilo prije neki dan, ima nade“, istakla je Grabovac.

Kaže da je prošlo mnogo vremena, a da odgovor na najvažnije pitanje još nije dobila.

„Dugo je vremena prošlo. Nisam dobila odgovor šta se desilo. Je li bilo namjerno ili nije bilo namjerno?“

Tatjana do danas nije pronašla svoje biološke roditelje. 

Na pitanje da li je bliže tome da sazna ko su njeni pravi roditelji, odgovara:

„Može se reći da jesam. Sužava se svakako na ta tri, četiri… Ali ako neko neće da se javi… Pokušala sam da priđem. Ne mogu ništa protiv toga.“

Na dodatno pitanje da li ne može da dođe do njih, kratko odgovara:

„Ne žele“, kazala je. 

Godinama je, kaže, sama pokušavala da pronađe odgovore koje su, kako smatra, institucije odavno morale da pruže.

„Nikakvu brigu, niko se nije brinuo o tome. Niko mi nije pomogao“, rekla je.

Ustavni sud zaključio je kako je teret rasvjetljavanja cijelog slučaja bio prepušten upravo Tatjani i njenoj porodici.

„Teška trauma koju je ta porodica doživjela, umjesto da se umanji ishodom takvog sudskog postupka, ona se intenzivirala i te kako pojačala“, rekao je njen advokat Vukašin Šimrak.

Tatjana ističe da joj najvažnije nikada nije bilo pitanje odštete, već pravo da zna ko je i odakle potiče.

„Važno mi je bilo moje porijeklo, da znam, i zbog budućih generacija.“

Ustavni sud je, kako navodi, jasno poručio da pravo da sazna ko su joj biološki roditelji nije izgubljeno, bez obzira na protok vremena.

Na kraju, Tatjana šalje poruku da se ono što je doživjela nikada više nikome ne ponovi.

„Da se ovo nikome nikada ne desi što se meni desilo, što se mojoj porodici desilo. To je moja poruka.“

Njena potraga za istinom još traje.