U zajedničkom obraćanju medijima i javnosti, ove osobe ističu da su rođene sa invaliditetom i da se tokom života suočavaju sa brojnim preprekama u obrazovanju, zapošljavanju, pristupu zdravstvenoj zaštiti, javnom prevozu i drugim osnovnim uslugama. Iako su njihova medicinska stanja trajna i višestruko potvrđena, zakon predviđa da do 1. jula 2029. godine podnesu zahtjev za novo vještačenje, uz upozorenje da će u protivnom izgubiti status osobe sa invaliditetom i prava koja iz tog statusa proizilaze.
„Za nas je potpuno nedopustivo da budemo izloženi ponovnom vještačenju. To nam donosi nepotreban stres, narušava dostojanstvo i predstavlja dodatno opterećenje koje ne možemo i ne smijemo trpjeti“, navode u saopštenju.
Oni upozoravaju da Nacrt zakona ne pravi razliku između osoba koje su invaliditet stekle u toku života i onih sa urođenim invaliditetom, za koje je ponavljanje vještačenja suvišno i psihološki teško. Takođe, postoji bojazan da zbog lošeg zdravstvenog stanja, nedovoljne informisanosti ili sistemskih prepreka mnogi neće moći podnijeti zahtjev u predviđenom roku, što bi im, bez njihove krivice, oduzelo doživotno stečena prava.
„Ovakav pristup je ne samo pravno i etički problematičan, već i u suprotnosti sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Crna Gora ratifikovala, kao i sa evropskim vrijednostima i standardima ljudskih prava“, navode iz grupe.
Izvršna direktorica nevladine organizacije „Bijeli štap“ iz Nikšića, Slavica Samardžić, ističe da očekuju od države da prepozna specifičan položaj osoba sa urođenim invaliditetom i zakonski obezbijedi trajnost i nepovredivost njihovih prava, u skladu sa međunarodnim obavezama i temeljnim načelima ljudskog dostojanstva.
„Vjerujemo da Crna Gora može i mora donijeti zakone koji unapređuju sistem, a ne dovode u pitanje sigurnost i osnovna prava onih koji s invaliditetom žive cijeli život i doprinose ovom društvu dostojanstveno“, zaključila je Samardžić.