U 2024. godini udio sive ekonomije u ukupnom BDP-u Njemačke dosegao je 482 milijarde eura – najviše u posljednjih deset godina, više čak i od saveznog proračuna. Ekonomist Friedrich Schneider prognozira da će taj iznos u 2025. godini porasti na 511 milijardi eura, što bi značilo dodatni rast od 6,1 posto.
Schneider, profesor na Sveučilištu u Linzu, već više od 40 godina istražuje sivu ekonomiju. Umjesto izraza „rad na crno“, koristi termin „siva ekonomija“, jer se radi o legalnim aktivnostima – poput čišćenja ili popravki – koje se obavljaju bez prijave, doprinosa i poreza.
"Kad građani osjećaju da za svoj novac ne dobivaju adekvatnu uslugu od države, pada njihova spremnost da plaćaju poreze", kaže Schneider.
Njemačka se po udjelu sive ekonomije – 11-12 posto BDP-a – nalazi u sredini među industrijskim zemljama. Usporedbe radi, Rumunjska ima 30%, a Grčka 22%.
Visoki porezi, loše usluge
Schneider ističe da je glavni razlog rasta rada na crno osjećaj da su porezi previsoki, dok su javne usluge slabe – loše željeznice, oštećeni mostovi, prometne gužve…
"U takvoj situaciji, rad na crno postaje svojevrsna pobuna malog čovjeka protiv države."
U vrijeme gospodarskog pada i povećanja nezaposlenosti, siva ekonomija buja. Ljudi žele zadržati životni standard – ići na odmor, nešto si priuštiti – a to često mogu ostvariti samo dodatnim radom na crno.
Utjecaj socijalne pomoći
Od 1. siječnja 2024. socijalna pomoć u Njemačkoj povećana je za više od 12 posto. Schneider tvrdi da je otprilike 88.000 do 100.000 ljudi nakon toga napustilo poslove s pola radnog vremena. Radi se upravo o sektorima u kojima nedostaje radne snage.
Ministarstvo rada planira 2025. godine izdvojiti gotovo 52 milijarde eura za socijalnu pomoć, uključujući 29,6 milijardi za redovne mjesečne isplate te dodatna sredstva za stanovanje, grijanje i integracijske mjere.
Kancelar Friedrich Merz (CDU) predložio je ograničavanje dodataka za stanarinu korisnicima pomoći, što je izazvalo oštre reakcije – i u oporbi i među koalicijskim partnerima.
„Privatni model kombiniranih primanja“
Markus Karbaum iz Berlina, savjetnik korisnicima pomoći pri traženju posla, opisuje učestalu praksu: ljudi istodobno imaju mini-posao, dodatni rad na crno i primaju državnu pomoć. Takav „privatni model“ je, kaže, posebno raširen u ugostiteljstvu.
"Radnik radi nekoliko sati, ostalo zaradi na crno, a razliku pokrije preko socijalne pomoći", kaže Karbaum.
Dodaje da se ponekad susreće s ljudima koji dolaze na savjetovanje u luksuznim automobilima i s najnovijim mobitelima, dok istovremeno tvrde da imaju pravo na pomoć.
"To nisu svi slučajevi, ali ipak ukazuju na strukturalnu zlouporabu sustava."
Rješenja i mjere
Vlada planira bolju razmjenu podataka između Zavoda za zapošljavanje i Carinske uprave, koja se bavi borbom protiv rada na crno.
No, Friedrich Schneider zaključuje:
"Kada imamo snažan gospodarski rast – tada rad na crno opada."