KK BUDUĆNOST VOLI

Tri koraka do sna

Foto: Budućnost Voli/Filip Roganović
Postoje trenuci u kojima stane ne samo jedna sezona, nego čitava generacija igrača, kluba, navijača.

Jedan trenutak koji vrijeme ograničava na jednu sekundu, ali subjektivni osjećaj je da traje čitavu vječnost.

Taj trenutak, koji je i Albert Ajnštajn najbolje opisao kroz svoju teoriju relativiteta, zadesio je sve nas u „Morači“, u posljednjem sekundu našeg napada u majstorici protiv Crvene zvezde i šuta koji je uputio Mekinli Rajt.

Godinama kasnije, svi ćemo se sjećati toka misli dok je lopta u visokom luku letjela ka košu, i trenutka kada je prošla kroz obruč.

Uz svo poštovanje cijele istorije našeg kluba, svih velikana, svih velikih poena koje je Podgorica uživo mogla da prati – nije bilo većeg momenta od tog pogotka našeg MVP-a, našeg borca iz Minesote.

Kada se u jednačinu ubaci važnost utakmice, snaga protivnika, istorijski rivalitet, svjesni smo da smo prisustvovali vanvremenskom momentumu, koji će biti utkan i u sve što je bilo, i u sve što će biti pod lelujavim krovom „Morače“.

Ekvivalent „Šuta“ Majkla Džordana protiv Klivlenda u plej-ofu, na kojem je izgrađena legenda.

I dok je jedan protivnik arhiviran, gotovo bez ikakve pauze stiže drugi – podjednako snažan, i organizaciono i finansijski, i sa istorijskim stepenom rivaliteta koji se gradio najmanje 30 godina.

Baš kao i mi, i Partizan je igrao tri utakmice sa Dubaijem, imao neizvjesnu majstoricu u „Areni“, ali je ranije zatvorio meč i prelomio putnika u finale u posljednjoj četvrtini.

Znamo protivnika, pobijedili smo ga dva puta ove sezone, ali znamo i da to ništa ne znači. Sada je ulog veliki – pitanje pobjednika, osvajača i poruke svima onima koji osporavaju bilo naš klub, bilo značaj lige.

Ovaj prostor je uvijek bio rasadnik svjetskih talenata, evropskih šampiona, i biće uvijek takav bez obzira pod kojim bojama da stavite trenutno najjače klubove.

Nakon što smo imali fantastičnu publiku i u ovom meču, nadamo se da nećemo dozvoliti sebi da opet zbog par pojedinaca ispašta čitava košarkaška Podgorica.

Finale je praznik košarke – da ga igramo na stadionu naše fudbalske braće, bez problema bismo ispunili sve do posljednjeg mjesta. Zato, ajde da se svako osjeti makar malo i privilegovanim što se nalazi tu, na mjestu gdje se ispisuje istorija.

Da bi za par godina više ljudi moglo da kaže: „Bio sam tu, vidio sam to svojim očima“.

Mi vjerujemo u ove momke. Vi vjerujete u ove momke. Hajde da zajedno brojimo do tri pobjede – novog trofeja i zaokruživanja pravog košarkaškog čuda.

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?

Budite prvi koji komentariše ovu vijest